50 nijansi sive na bosanski način

Ne, nije to romantični pornić za kojim lude sve žene svijeta. Osim mene, izgleda! To su prijedorski drumovi kojima kad prođete u autu, osjećate se kao da vas je izbubao neki dasa i premjestio vam sve organe u tijelu. Tako se i osjeća jadni automobil koji malo pomalo postaje rasklimana šklopocija.

Od smirene žene, otkad vozim, postala sam ludača koja psuje gore od kočijaša. Naišla sam neki dan ulicom Milana Vrhovca i šokirala se. Radnici su kopali rupetine i punili ih nečim što treba da je asfalt, ali svi znamo da se ta famozna smjesa istopi čim padnu prve kiše. Rupe se napune vodom i onda psujete sve živo i neživo kad upadnete već rasklimanim točkom u tu zamku na putu. Klepeće mi nešto u prednjim točkovima i ja znaaam ko je kriv za to, samo što ću ja morati platiti taj popravak, a ne krivac. Ili krivci! A ko će tek da mi liječi živci?

Sinoć sam otperjala makinom do naselja Donji Orlovci. Prvo sam ćoratala glavnom nam cestom jer se ne vidi prst pred okom da samo nađem skretanje. Kad sam skrenula, bukvalno sam i ja skrenula. Rupe veličine rukometne lopte jedna do druge. Auto mi je počelo plesati i gibati se, skakati po putu, iako sam vozila na kraju u prvoj. Nevjerovatno!

Narod je svaki dan izjeban ovim putevima i niko ništa ne čini povodom toga!

Kakav nam asfalt podmeće naš grad?

Koliko li se para nalapa preko njega?

Koliko li se vode uspe?

Ne mogu da se sjetim nijedne ulice da valja ičemu. Aerodromsko naselje puno rupa po makadamu, svaka asfaltirana ulica je iskrpljena i nijansirana sivom, odronjavaju se putevi na ivicama, otpadaju nam točkovi, udaraju nam glave u krov auta, na usnama nam psovka, živčani smo i ludi samo dok odemo od tačke A do tačke B, kao da jašimo na konjima u galopu, a ne vozimo se u svojim točkašima na koje bacamo tolike novce jer ih koturamo po ovim uništenim i propalim putevima grada Prijedora. Čisti seks, kažem vam! Jebo ti 50 nijansi sive. Ne zna glavna glumica kako je biti dobro izjeban dok ne provoza nešto ovuda!

Iako je rizik ovuda voziti brže od 20 na sat, plavi anđeli ne odustaju od zasjeda da nam znak stop isture pred lice. Kako mogu gradski organi da nas kažnjavaju kad oni treba da budu kažnjeni?

Koga ja da kaznim i kome da naplatim što svaki čas nešto lupa u autu i što mi se rasklimavaju točkovi?

Idem za 10 kermi usuti benzina pa se malo provozati jer sam danas čudno smirena i, kako naš narod kaže, to ne miriše na dobro!

Nije normalno ovdje se osjećati normalno! Rupe i rupetine, moji točkovi dolaze!

 

Facebook
Twitter
LinkedIn